Sve zvijezde kojih se Real odrekao...

Milioni za pojačanja, astronomske plate fudbalera, promjene trenera, renoviranje tima gotovo svake godine uz uvijek najavljivane bombe od transfera - a na terenu: poslednja Liga Šampiona osvojena 2002. godine, od tada samo 2 polufinala i 3 titule u Primeri. To je obilježilo posljednjih 10 godina Kraljevskog kluba. U ovim turbulentnim godinama za Galaktikose, učinjeno je dosta pogrešnih poteza, a tu su prije svega odricanja od nekih ključnih igrača, koji su, ispostaviće se kasnije, bili veoma korisni svojim budućim klubovima. Isuviše lako su se na Bernabeu odricali igrača koji su se upisali u historiju kluba i bili njegov simbol. _________________________________________________

10. Walter Samuel. Došao je 2004. kao jedan od najboljih defanzivaca na svetu u tom trenutku, nakon 4 briljantne sezone u Romi. Već nakon samo jedne godine, uprava Reala odlučila je da ga proda Interu, i to za 16 miliona eura, čak 9 manje nego što su ga platili Romi. Samuel je bio jedna od onih jednogodišnjih investicija u Realu, gdje je uprava, nakon procjene da igrac nije ispunio očekivanja od strane kluba, odlučila da potraži novo rješenje.

9. Rafael Van Der Vaart. U jednom trenutku, u Realu su odlučili da forsiraju holandske igrače, pa su u svom timu imali čak petoricu Holanđana. Uslijed gomilanja igrača, Van Der Vaart je morao da se zadovolji prosječnom minutažom i epizodnim ulogama, pa je 2010. nakon samo 2 sezone u Realu, otišao u Tottenham, u kome je jedan od ključnih igrača.

8. Esteban Cambiasso. Argentinski defanzivni vezista je jedan od najboljih igrača na toj poziciji u protekloj deceniji. Nakon što je 2002. Stigao iz River Plate, odigrao je solidnu prvu sezonu za Real, ali je već naredne izgubio mjesto u timu, uslijed velike konkurencije, i 2004. je prešao u Inter, gde je iz sezone u sezonu znatno napredovao. Sa svojim zemljakom Samuelom bio je jedan od ključnih igrača Intera u osvajanju Lige Šampiona 2010.

7. Juan Mata. Član Reala bio je od svoje 15. do 19. Godine, ali nikada nije bio ni blizu prvog tima. Nije bilo dovoljno ni sto je kao 18-godišnjak bio jedan od najboljih igrača B tima Reala, da ga iz uprave kluba primjete. U madridskom klubu očigledno nemaju strpljenja za svoje mlade igrače, pored svih tih svjetskih zvijezda koje imaju milionske ugovore. Takvi su slučajevi sa Granerom, De la Redom, Toresom i drugima. Mata je 2007. otišao u Valenciu sa željom da napreduje i od tada je izrastao u jednog od najblojih krilnih napadača u Evropi, postao uzdanica moćne španske reprezentacije, a od ove godine je član Chelsea.

6. Roberto Soldado. Još jedno dijete Reala, koji je za razliku od Mate dobio priliku u prvom timu, ali uslijed velike konkurencije i nemogućnosti da se izbori za veću minutažu, morao je da potraži šansu u drugim klubovima. Na kraju je završio u Valenciji, u kojoj u posljednje 2 sezone pruža blistave partije. Stigao je i do dresa državnog tima, a u ovom trenutku je vjerovatno u boljoj formi od svih aktuelnih napadača Reala.

5. Michael Owen. Te 2004. kada je potpisao za Kraljevski klub, bio je na vrhuncu karijere, i kao bomba je u svim medijima odjeknula vijest da se galaktikosi pojačavaju još jednom svjetskom zvijezdom. Owen je u prvoj sezoni pružao solidne partije, postigao nekoliko ključnih golova, a onda su čelnici Reala šokirali cijeli fudbalski svijet odlukom da ga puste u Newcastle. Tako se raspao ubojiti napadački triling Raul – Owen – Ronaldo, a samim tim i šansa da se titula najboljeg tima u Evropi vrati u Madrid. A Owen je postao još jedna propala jednogodišnja investicija.

4. Fernando Morientes. Igrač koji je platio cijenu dovođenja velikih svjetskih zvijezda. U tandemu sa Raulom bio je jedan od najboljih strijelaca u Primeri, a onda se dovođenjem Ronalda potpuno izgubio. Nije se zadovoljio sa ponudom da bude prva zamjena Ronaldu i dobija šansu na kašičicu, pa je morao da ode. I to u Monaco, gde je odmah postao najbolji igrač, i sa devet golova doveo tim iz Kneževine do finala Lige Sampiona. A u četvrtfinalu je izbačen upravo njegov bivši klub.

3. Arjen Robben. U Realu su uložili velike napore da bi ga doveli iz Chelsea, a onda su nakon 2 godine, odlučili da ga se odreknu. Kada je Manuel Pelegrini dolazio na mjesto trenera, njegov plan je bio da se rasprodaju svi Holandjani u timu, sto je znacilo da Roben vise nije poželjan u Madridu. A kada je dobijao šansu da igra, igrao je maestralno. Na kraju je Bayern iz Minhena odlučio da ga kupi, i ta investicija im se u potpunosti isplatila, pošto su iste sezone stigli do finala Lige Šampiona, sa Robbenom na čelu. Tada je cela Evropa pricala o majstorijama ovog momka iz malog grada Beduma.

2. Claude Makelele. Francuski plejmejker, bio je vazan šraf u igri madridjana od 2000. do 2003. Bio je to period kada su osvojene dvije titule u Primeri, i sto je najvažnije Liga Šampiona. Kada je 2003. prodat u Chelsea, mnogi su to ocjenili kao poguban potez. I zaista je bilo tako. Izgubila se prepopoznatljiva igra u veznom redu koja je krasila Kraljevski klub u prethodne 3 sezone. U trenucima kada je Real gubio trku za Ligu Šampiona i domaće prvenstvo, svi su isticali da je upravo Makelele taj igrač koji nedostaje Realu, i da bi sa njim u timu, igra cijelog tima bila znatno drugačija.

1. Wesley Sneijder. Još jedan fudbaler koji se u Madridu zadržao samo dve godine. Pružao je solidne partije, i pokazivao sve veći napredak u igri, a onda je usljedila vec pomenuta racija Holandjana iz 2009. godine. Inter je odmah prepoznao svoju šansu, doveo Sneijdera, i momentalno profitirao, dobivši nezamjenljivog kreatora igre u svojim redovima. Sezona se završila osvajanjem 4 trofeja, dva domaća i dva međunarodna, a Sneijder je postao jedan od najboljih igrača na svijetu. Sa Robbenom je predvodio Holandiju do finala Mondijala. U Madridu mogu samo da žale za ovakivm igračem]